Radnička klasa

U nekoliko navrata sam komentirao ekonomska događanja i svaki put sam došao do zaključka da jedino udruženi radnici (preko radničkih sindikata) mogu u jednoj zemlji stvoriti uvjete za normalan život. Sva priča kako bogata vladajuća klasa ima bar malo obzira prema drugim i različitima, je čista floskula na raspadajućem organizmu. Kapitalizam je pokazao i pokazuje da je nesposoban nositi se sa izazovima novog svijeta, ravnopravnosti, tolerancije među narodima pa čak i unutar vlastitog naroda. Profit, ta čarobna riječ (podzemnog svijeta Hada - bankara, neokapitalista, trgovaca oružja i ljudskim životima predvođeni najvećim demonom - USA) uzela je svako dostojanstvo ostalim građanima, svrstala ih u klasu kaljuže, trpljenja i ponižavanja. Jedini izlaz je socijalizam, demokratski(čak se bojim upotrijebiti ovu riječ) socijalizam predvođen radnicima i radničkom klasom. No, najprije se svi zaposleni i nezaposleni moraju osvjestiti i prihvatiti da su svi (profesori, doktori, inženjeri, tokari, mehaničari, studenti, poljoprivrednici, radnici u škveru kao i oni u državnoj upravi) RADNIČKA KLASA. Jer dok god vi radite za nekog drugog i svojim radom ostvarujete NJEGOV profit, vi ste radnik odnosno radnička klasa. Odličan je primjer 'Partido dos Trabalhadores' Brazila i predsjednica Brazila. Kod nas kao da se ljudi srame riječi 'radnik' i kao da svi žele biti 'gospoda'. To je propali 'američki san' to je sada više nastpujuća 'američka mora'. Socijalizam je jedini način na koji radnička klasa može izvesti neku zemlju iz neokapitalističkog i neofašističkog blata.

Generalni štrajk

Dugo vremena pratim komentare na advance-u pa ponekad ih i sam pišem. Skupljajući misli i riječi pojedinaca stječem dojam (a nadam se ne samo ja) da u hrvatskom narodu vlada strašni defetizam, bezvoljnost da se išta učini. Zato bih zamolio sve kreatore ovih komentara da prestanu pisati o neukom narodu (hrvatskom), o ovcama i nezrelim ljudima za odgovornost. Puno je ovdje pametnih komentara i vrlo zrelih i odgovornih. Dakle snaga postoji, makar mala. E sad, ta 'mala' snaga treba se udružiti, potaknuti sindikate radnika (oni su jedna od snaga koja se mora u Hrvatskoj preobraziti) da educiraju mlade radnike kako bi bili sposobni za borbu protiv neoliberalizma i neofašizma. Kako bi ih prije svega klasno osvjestilii kako bismo konačno shvatili kako postoji klasa radnika i klasa bogatih koji nas izrabljuju.
Pogledajte štrajkove u Portugalu, Grčkoj, Sloveniji, Belgiji. Nosioci tih organiziranih i nadasve uspješnih štrajkova su sindikati, ali malo drugačijeg kova nego što su hrvatski. Za početak, promjenimo hrvatske sindikate tako da postanu hrvatski RADNIČKI sindikati a ne ulizice sistema. Ako to uspijemo, napravili smo pola posla. Jer ova vladajuća garnitura (deklarirana kao socijalistička) nema gotovo nikakve dodirne točke s radnicima, baš nasuprot, oni su jednostavno 'lutke na koncu' EU moćnika, Svjetske banke, NATO.a, MMF. Zato je naša jedina snaga ujedinjeni radnički sindikati.

Možemo već sada vidjeti da su stvari izmakle kontroli i jedina nada je generalni štrajk na nivou EU.
 
Mi moramo djelovati zajedno u Europi i ukloniti zlo koje se nadvilo nad kolijevkom kulture.
 
Mi moramo stvoriti ujedinjenu EUROPU ali na naš način a ne na njihov.